Breza,leptirići i ogledala

Ljubav leptira

Odlazilo je iz mene,od mene
Teško,preteško
Žalili smo zbog rastanka
Prožimali smo se bestjelesno
Uživali mučeći se .

Bolom dušu hranili smo.
Jadna Ja i stvarna Ja
Koja je kad na djelu bila
Koja je voljela,
Koja mislila da voli ?

Ne znam,ispreplele su se .
Bez nje sad sam čudna,
Sama
Izmorena,ostarjela
Napuštena,opuštena .

Tek koračam svjetom sada
Da se nađem,da se snađem
Vidjevši se,da ne tražim
Čudu ime da ne dajem.

Sebe sam ti poklonila
Godine ti podčinila
Gledam,koju sad da zovem
Da te volim, da te molim .

Trenutak bar jedan samo
Zaboravi i oprosti
Što se takli nismo tamo
Gdje leptiri ljubav vode .

Dan tek jedan, ne žureći
neznajući da ih sutra biti neće.

Ruže

Latica mirisnih, latica bijelih
cvenih ,žutih,raznih boja
svaka priča mirisom svojim,
tajnu jutarnjoj rosi,
o ljubavi ruža i leptira,
i vjetru koji ih nosi

Nježne latice vjetar joj skida
kao haljinicu trošnu,
ma ruža ne vidi,u nebo gleda ,
glavicu diže,poljupce dijeli
tom plesaču veselih krila

Čujem joj šapat,njemu govori
ne znaš ti vjetre pričati priče,
o poljupcima leptira i i ruža,
otpala latica po neka moja,
valcer je prepun veselja

Sagni glavicu ponosni cvijete,
govorio je je nježno leptirić
malo, samo malo niže
saznat ćeš kasno,uprkos trnju
koje je nebo najbliže.

Olovka

Zagrebala je olovka,
dublje,
uz postojeće dodala,
novu prugu,crtu i liniju
već ispisanom papiru
poljubac novi dala.

Papir se zgrčio malo,
kažu da podnosi sve,
nemoćan, zgužvano jeknu,
oplakujući slova samo,
zaspala u bilježnici staroj .

Znalci

Čistila sam polako
police,ladice i kutijice u meni
noćima,danima,godinama
nagomilane emocije,sjećanja
imena,lica i slike
tko su
što mi danas ta imena znače ?

Sjećanja sam teško vraćala
toliko su bili nevažni
ti ljudi,ta imena
ogrebotine smjehom liječila
rane pjesmicama produbljivala

Nisam vidjela tragove,
tragove koje su ostavljali,
ostavili ljudi imena raznih..
kolege,znanci,ljubavnici i pjesnici
putnici kroz vrijeme
znanci,znalci zvjezdoznanci...

Koraci

Odmicala sam sve dalje
stojeći na mjestu,
ne znajući,pipajući
dodirujući tuđe tragove..



Leđa bolna ispravljam,
hodnicima ne opjevanim.
mostovima od bršljana hodam,
vukući noge koračam.

Koraci se ne čuju više,
usporili,zastali ?
Znam ,ne gledam
možda samo utihnuli.

Ogledalo


Ogledalo,zrcalo,špigl..
Koliko imena za taj čudesni ,
Prozorčić u moje jutro.
Gledala sam se jutros
Čudeći se i pitajući,

Daje li ogledalo stvarno
Krivu sliku,obrnutu sliku,
Zauvjek obrnuta,u meni
Slika i dalje ostaje ista.


Buđenje, mi osmijehom
Očekuje lice,u prepoznavanju
One koja je najjača,kad boli
Koja plače od sreće,a
Tugu smjehom liječi.


Vidjela sam jutros,
ženu koja je uspjela ući ,
Tamo gdje,samo
Škorpioni hrabro ulaze.,
I preživjeti.


Gdje li je nestala,ili
Ogledalo,špigl,zrcalo
Iskrivljenu sliku ,
Nepoznatog lica mi daje.

Hrabrost


Spoznajom mudroslovnom,
Zapitah se,
Što znači riječ hrabrost,
Riječ,osam slova tek
Negdje je zaspala,
Sigurno,i
Na vlak zakasnila.


Što znači riječ hrabrost,
Spoznajom plavokosom,
Zapitah se,
Riječ,osam slova tek
Čudim se sebi,
Pa ja brojati znam
Čak do osam...

Na vrijeme stići na vlak,
Dok još hrabrosti
Za bježanje imaš,
Bogatstvo,
Tih osam slova.
Nosit ću u srcu.

Vlakom se ne vozim
Pješice idem,stopiram
Slova,
Sve moje bogatstvo
Putem prosipam,
Možda ptice nebeske
Slete,hrana misleći to je.

Znam da je sigurnije
Pješaci rjetko sreću
Hrabre,
Oni su na vrijeme
Kartu za nigdje kupili.

Mačić mali


Dječaci kao navijači,
djevojčice smjehuljice,
urlali su gađajući,
crvenom mašnom zavezano
šapicu nemoćno podižući
mače malo.


Šapicu sam mu omotala,
hrabrila ga šapućući,
ne plaši se ,ne drhturi
kada malo ti porasteš,
rastjerat ćeš sve dječake,
djevojčice smjehuljice,
navijače,posmatrače
snagom lava, mačiću mali.

Jabuka

Jabuku zagrizi namjerno,jako
svoju tugu u bojama prosipa,
ne vene,samo tuguje,
polagano smanjujući se,
nestaje.


Jabuku nogom prignječi,
u neznanju,nehotice
ona plače tihim suzama,
nemoćna da se brani,
odlazeći teče...

Tamo

Rekli smo puno toga,
pričali nikada nismo
didrnuli smo se pričama,
sreli se nikada nismo
tamo gdje vrijeme ne prolazi,
stoji,
i mi smo začuđeni stali,
trenutak beskraja mali.

Igra

Umjesto osmjeha,
smjeh
umjesto priče,
slika,
na mjestu slike,
razigrano pero,
igra između
tuđa.