Breza,leptirići i ogledala

Leptirić iza ogledala


Skrivena ispod pokrivača,samo su okice virile da ih vidi,a da oni nju ne vide.
Plesali su po sobi likovi iz bajki,dodirivali joj nježno kosu,mislila je ošišat će je kao dečka,nisu.
Čuvala je hlače,podrapane stare,jer su na njima leptiri bili zašiveni,bojala se nestat će,pobjeći će,nisu.
Samo jedan mali leptir je negdje nestao,sa hlača otpao ili se u gusjenicu pretvorio nije znala.
Tražila ga je danima,u ogledalu,iza ogledala.Nije ga bilo.
I sad ponekad kad se šminkam pred ogledalom,učini mi se,pričini,
da ona djevojčica i onaj leptirić djetinjstva u njemu stanuju...

Ovo je moja prva pjesmica ,iz vremena kad sam sanjala
da ću jednog dana postati Vesna Parun,
No,ubrzo sam shvatila da je Vesna samo jedna.
Život je tekao nekom drugom rijekom.


Kap


Trčala je za tobom,
Sretna što te vidi
Zastao si u svoj svojoj visini,
Pogledao je sa oblaka,
I s dosadom neskrivenom,
Zapisao ime na papirić
Zgužvao i bacio.


U trenutcima nesanice,
Dosade ili dokolice
Izvadio si zgužvani papirić
Na dlan ga stavio,
Nabore poravnao tek toliko,
Da vidiš,da virneš samo
Piše li još nešto tamo


Umjesto imena,
Čudnog nekog vremena,
Kap si ugledao
Samo kapljicu malu,sitnu .

Ona zna snagu svoju,
Zna da je i nemirna rijeka,
I more, i ocean,
Koji će te s oblaka skinuti,
Svojim valovima razbuditi,
U oceanske dubine povući,
U dubine bez povratka.

Sanjam


Sanjam i,
Povjetarcem noćnim pisma ti pišem
Pjesmi cvrčka pridružujem svoju,
Zvjezdanim nebom poruke ti šaljem.
Pročitat ćeš,čut ćeš ,vjerujem u to

Sanjam i,Blagom kišicom milujem lice,
U snovima svjetlucave stihove nižem,
Ljubomorno čuvam sjećanja na jutra
Koja moje pjesme pišu.

Sanjam i,
Ljeto se došuljalo i ja s njim,
U njegove snove, u svjetove druge
Iako znam da nikada nećemo,
Proći zajedno ispod duge.

Sanjam i,
Tražim gdje mašta miruje,spava,
Ima li tamo još snova,htjenja,
Bajkoviti snovi i cvrčkova pjesma,
Ne stanuju u tom vrtu bez želja.

Stihovi

Stihovi su moje modro more,
Riječi,
pjenušavi valovi,
a pjesme ?
Pjesme su kapljice
kojima ih je moj val ljubio.

Malo mi je

Jedan dan,malo mi je
u pijesku tragove da ostavim
mjesta za stolom promjenim,
prepustila bih ti svoje,
uzela i dala.

Mjesec dana,malo mi je,a
godine bih tvoje živjela,
zrncima pijeska život udahnula,
što danas ne mogu,mogla
uzela i dala.

Godine kad bih imala,malo mi je,
svako zrnce pijeska ljubavlju,
u dijamante pretvarala,
svijetovima slala,dijelila,
sjala.

Sjenke i ja

Jedna pored druge
hodali smo,
moje sjenke i ja,
ne čekajući ,
sjenke su žurile,

osvrtale se zabrinuto,
vidi li ih tko,
prate li ih dugovi,
nepovjerenje i sumnje,
njihovi stari drugovi.


Sumnjičavi, žurni koraci,
iznad sjenki pahuljasti oblaci,
rasipajući se,nestaju.
Hej, sjenke i oblaci,
vi vjetrova prijatelji,drugovi...

Neprekinuta šetnja

Gledam ponosna brižno joj lice,
osmjeh i ljubav na njemu
dok s plačnog malog mu lišca
uklanja nevidljivu sjenu.


Hodam za njima,sretna i sjetna
čini mi se nedugo je bilo,
kad sam ja s njezinog lišca
uklanjala nevidljivu sjenu.

Srce

Izbaci iz sebe,
izbaci ,
molio je um
srce nije dalo,
širilo se,nadimalo
zastalo malo,
u želji da sazna,
ima li oblak ime.

Trag

Hladno je bilo,kišno
sunce skriveno iza oblaka,
provirivalo je,
zovući vjetar,tražeći pomoć.


Toplina dolazila,a
duga polako nestajala
ostavljajući trag za sutra
u oku neisplakanih suza.

San o pjesniku

Gdje si bila do sada
u sebi pitam,
pravim se da znam
zatvaram oči na tren

sjećanja naviru na ljeto
mirisi djetinjstva oko nas
i snovi koje smo snjale
negdje u nama ili iza nas

trešnja u mom i njenom vrtu
latice cvijeća zaljepljene za nokte
umjesto laka,
i san o pjesniku

Suza

Suza,
mala slana kapljica,,
snagom vala nošena
raspršena u tisuće kapi
klizila je mojim licem,


Suza,
ta kapljica,radosti i tuge,
suncem obasjana slanost,
klizeći niz obraz,
nježno
opuštajući, nestajući.

Čekajući

Čekajući noć
zvjezdanom nebu se divim
krijesnice male vidim
iako su davno zaspale


čekajući jutro,sanjam,
toplinu sunca,žubor potočića
vjetrom nošene maslačkove pahuljice
plavo nebo,bez oblačka dan

čekajući proljetni dan,
sunce i vedro nebo
livade prepune cvjeća
zujanje pčelica,let leptira.


nisam vidjela,
da je potočić močvara
krijesnice noćne svjetiljke
a maslačak,
zgažena trava pokraj puta.

Vlakovi

Gledala sam kako odlaze
vlakovi,prepuni ljudi
bez okretanja,bez osvrtanja
u gradove nepoznate mi

kroz prozor se nije mahalo
na peronu nije stajao niko
ruke su ostale sklopljene
u krilu,stisnute.

Gledala sam kako dolaze,
vlakovi,prepuni ljudi
dočekivao ih nije niko
čekali nisu nikoga

poljupci se nisu dijelili
kofere su nosili sami
pognutih glava žureći,
ne videći lica u prolazu.

Stajala sam na peronu
ispraćajući moj vlak,
ne mašući ,
ruke su ostale stisnute.

Mirisan od sna

Voljena,
malim ručicama zagrljena
raširenim, ispruženim
mirisnim od sna

Hodam polako,tiho
da ga ne uplaši moja ljubav
tako nježnog,tako malenog
mirisnog od sna.

Narcis

Tužno je gledati vjetar
Još jučer ponosan,jak
Egu,narcisu,sunovratu,
Rasipa latice vrtom

Glavu suncu okrećući
Nije vidio ni vjetar ni sunce
Lomio vratić mali uzdižući se
Iznad niskih vlati trave,
Ego,narcis,sunovrat.

Nenapisana pjesma

Pisati noćas mi je teško
slova,točke,zarezi,upitnici
bježe,nestaju, gdje ste ?
Kao pijanac teturam,lutam,
padam tražeći ih.

Slike me zarobile,
porobile, zagospodarile,
Kao da sam nestala,
biti, postojati prestala.

Pretočiti to u riječi,opisati
pretvoriti valove u valiće,
malim kapljicama sjećanja,
koračajući rijekom bez snova.

Pjesme

Tekle su potocima
laži bez imena
imena bez lica
sjenke iz plamena

Spavale su noćima
laži bez lica
ljudi bez početka
krajevi bez života

Valovi se isprepliću,sudaraju
vežu nas zarobljavaju,
ljubav sumnjičavo stvaraju,
kule od pjeska uništavaju

Misli

Misli,
O nepostojanju stižu.
Ponekad misli moje,
Bježe,i
Brže od sna mi dišu.

S kojeg li je drveta,
Bog,tu
Mene ispustio,zaboravio
Bajku,moju
Neznancu poklonio.

San,koji osim mene,
Ništa tu svoje nema.
Ni mene nema,
Samo strah,
Meni dobro znan.

List na vjetru

List na vjetru lahorasto
Njženo,tiho, tajnovito
Ispred mene ples započe
Upith ga gdje si bio ?
Zašto si me pozdravio?

Da mi pričaš priče svoje
Zelen listak kad si bio.
Zelen nježan u postelji
Koju majka drvo njiše

Sjećaš li se one kiše
Kad smo skupa
Snove tkali
Ti o hladu sjenovitom
Ja životu bajkovitom

Tvoje vrijeme više nije
Moje nekom drugom ide
More plavo pjenušavo
Tebe zove da zaploviš
Mene gleda pa se divi

Sirene su ovdje jednom
Vjence plele za mornare
Pjevom svojim čarale su
Zovom svojim mamile su
U zagrljaju dubina hladnih

Zovu nas i noći ove
Ti odlaziš i ne slutiš
Kako jednom i ja htjedoh
S njima pjevat pjesme sjetne

Namamit se u dubine
Doživjeti zore neke
U tom svjetu dalekome
Na tom listu malenome
Letjela sam u snovima

Budila se dodirima
Vode hladne,vode slane
Ne razlikujući suze moje
Mojih snova probuđenih
Sirenama poklonjenih.

Oblak

Iznad svega oblak mali
Pahuljastih kapi tkanje,
Plovio je smješak,sretan
Lijeno,tiho i iza sjene,
Ne videći uvijek dobro,
Sada vidi tu i mene.

Noćas zvoni zbogom u meni

Tiho,kao pjesma ljubavna
Zvukom izgubljenih snova
Zvonio je bol u meni,
Zvonilo je zbogom tvojoj sjeni.

Negdje daleko,daleko,noćas
U mraku kojem ime se nezna
Odlazilo je vrjeme,odlazio je san.
U život,u svitanje,u tuđi dan.

Zvuk zvona milovao je moje lice,
U noći kojoj se ime oduvijek znalo
Noćnom pjesmom ponekad zvalo,
Moje tuga je zvonila,razarala.

Nezrelim žitom,crvenim makovima
Kruhove sam pravila,pekla
Od djetinjstva se njima hranila,
Zadnji puta za djetinjstvom,noćas
Dijete u meni je zaplakalo.

U noći punog mjeseca,
Zvonilo je zbogom u meni,
Krikom ptice rugalice
Zvonio je novi dan,
Tuđi dan.

Drugovi

Dolazili su lagano,
preglasno za noć,pretiho za dan
ispričati priču usnulim pticama
otpjevati pjesmu promrzlom djetetu,
koje dršćući očekuje san.

Slike na zidu,nestajale
trepereći uzdrhtalom sobom,
ispod deke oči krišom izvirivale,
gledajući zamagljeno plesače,
tri nerazdvojna druga.

Hvala ti Sibirski!
Ovo je zaista predivno!