Duša i Duh

Duša i Duh


Svi pričaju o Duši i Duhu.
Svi znaju razlike između jednog i drugog.
Ja ne znam,a ne sviđa mi se ni "Jungoljupstvo" i klanjanje njegovom stavu ,a ni religijsko poimanje istog.
Znamo li razliku ,ima li je uopće..
Jedni se kunu u Junga i njegov pojam Anime kao veze svjesnog i nesvjesnog....
Sljedom toga je razdvajaju na muško ženske aspekte,
po kojima duša predstavlja nesvjesnu žensku figuru koja kompenzira mušku svijest, kao što animus (duh) predstavlja nesvjesnu mušku figuru koja kompenzira svijest kod žena. Anima i Animus općenito personificiraju nesvjesno, oni se kao arhetipske figure mogu preobražavati poprimajući različite oblike. U svom religioznom aspektu
Anima i Animus (Duša i Duh) predstavljaju psihičku cjelovitost i potpunost koju je Jung označio kao Jastvo ili Vlastitost (Selbst). Vlastitost je jedna (idealna, duhovna) količina koja u sebi obuhvaća i svjesno ja, pa je stoga izraziva samo u paradoksima.
Duša je, prema mnogim religijskim i filozofskim tradicijama, nematerijalna komponenta čovjekova života, tj. unutarnji princip tijela.

Kada promotrimo čovjeka, odmah opažamo da se on ne sastoji samo od duše ili samo od tijela, već u njemu tijelo i duša skupa tvore jednu jedinstvenu cjelinu. "Čovjek nije samo tijelo ili samo duša, već se sastoji iz duše i tijela." rekao je Sveti Augustin.
Religija i Filozofija,Psihologija svi objašnjavaju,nude svoje mišljenje,potkrepljuju to ljuljuškavijm tezama.
Što mislite vi?
Možemo li tu razmjeniti mišljenja?

Moja vjera
-odlomak
Promatrano odavde, Europa se doima poput spavača koji mučen strašnim snovima udara oko sebe i sam se ozljeđuje.

Da, i tad se sjetiš da ti je svojedobno jedan profesor rekao nešto slično, naime da svijet boluje od materijalizma i intelektualizma. Ima on pravo, ali on ne može biti tvoj liječnik kao ni svoj vlastiti. Iz njega i dalje zbori inteligencija do samouništenja. On će propasti.

Neka se svijet razvija kako god želi, liječnika i pomoćnika, budućnost i novi poticaj uvijek ćeš nalaziti samo u sebi, u svojoj jadnoj, zlostavljanoj, podatnoj, neuništivoj duši. Ona nema ni znanja, ni suda, ni programa. U nje je samo nagon, samo budućnost, samo osjećaj. Slijedili su je veliki sveci i propovjednici, junaci i patnici, veliki vojskovođe i osvajači, veliki čarobnjaci i umjetnici, svi oni kojih je put započeo u svagdašnjici, a završio u blaženim visinama. Put milijunaša drukčiji je, on završava u sanatoriju.

I mravi vode ratove, i pčele imaju države, i hrčci skupljaju blaga. Tvoja duša traži neke druge putove, i tamo gdje ju prikratiš, gdje na njezin račun postižeš uspjehe, ne cvate ti sreća. Jer "sreću" može osjetiti samo duša, ne razum, ne trbuh, glava ili lisnica.

O tome se, međutim, ne može dugo razmišljati i govoriti, a da se sama od sebe ne nametne izreka koja je sve te misli odavno domislila i dorekla. Davno je izrečena i pripada onim rijetkim ljudskim izrekama koje su bezvremene i vječno nove: "Što bi ti značilo da osvojiš i čitav svijet, a raniš dušu!"



Hermann Hesse
Moja vjera