Zen priče

Samo dvije riječi

Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštovajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojao je jedan izuzetak. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije reči.
Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana.
"Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije reijči želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana.
"Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovo susreo s predstojnikom samostana koji ga upita:
"Koje dvije reči želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumem i zašto," odgovori predstojnik samostana.
"Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."

Škorpion

Dva monaha peru u vodi svoje zdjelice, kad primijete škorpiona koji se utapa.
Jedan od njih ga izvuče na suho, ali škorpion ga prilikom spašavanja ubode.
Monah mirno nastavi prati svoju zdjelu, no nakon nekoliko minuta isti škorpion ponovno upadne u vodu.
Monah ga opet spasi. Škorpion ga i prilikom ovog spašavanja ubode.
Zašto ga nastavljaš spašavati iako znaš da je u škorpionovoj prirodi ubadati ,upita ga drugi monah
Zato što je u mojoj prirodispašavati, mirno odgovori prvi i nastavi prati svoju zdjelicu.

Bez želja

Jednoga dana, Lin-chi ode do svetišta gdje je bila pagoda podignuta u spomen Bodhidharmi, prvom patrijarhu zena u Kini.
- Kome će te prije iskazati postovanje, Bodhidharmi ili Budi.
- Neću iskazati poštovanje ni Bodhidharmi ni Budi.
- Pa što su vam oni učinili?
- Ponosno prebacivši svoj ogrtač preko ramena, Un-chi se okrene i ode.
- Oh!

Tražeći Budu gubimo ga, trazeći Bodhidharmu gubimo ga.
Najdragocijenija stvar koja postoji boravi u vama - to je vaše ja.
Trčeći za vanjskim stvarima gubimo sebe.

Tan Hsia



Jednom dok je majstor Tan-hsia vježbao zen u hramu Hui-un, bilo je poprilično zahladilo. Da se malo zagrije, zapali on jedan budin kip.
Budalo kako si mogao zapaliti Budin kip,zapitaju ga.
Htio sam vidjeti hoće li nakon što izgori ostati "sarira"(suptilno tijelo)
Kako bi u jednom drvenom kipu moglo biti sarire?
Hm?
Dobro, ako nema sarire daj da ih onda sve zapalimo.

"Sarira je , malen, nepromjenjiv ostatak za kojeg se smatra da je preostao nakon spaljivanja Budina tijela."

Covjek taoa je covjek bez premišljanja,kako bi takav mogao krivo postupiti?
Ako nismo zaslepljeni pojavama i slijedimo svoju izvornu prirodu ne možemo krivo postupiti.

Značenje loženja Bude


Koje je znacenje Tan-hsianovog loženja Bude,upita mladi učenik učitelja?
Kad je hladno ogrij se uz vatru,odgovori mu učitelj.
Dakle nije krivo postupio sto je spalio Budin kip,zapita ponovo učenik?
Kad je vruće odmaraj se u sijeni bambusa,odgovori mu učitelj.

Život je postupanje u skladu s prirodom.
Kad si gladan jedi, kad si umoran spavaj.
Budale se mogu smijati, ali budni će razumijeti.

Gdje idemo nakon smrti


Prema zenu, ovaj um je buda. Je li to točno?
Ako kazem da, ti ćeš misliti da znaš iako zapravo ne znaš.
A ako ti kažem ne, poreći ću ono što svi znaju da je istina.
- Gdje prosvetljeni ljudi idu nakon smrti?
- Ne znam.
- Zašto ne znaš?
- Zato što još nisam mrtav.

Dok živimo, trebali bismo radije uživati u misteriju i ljepoti koja život jest, nego brinuti o tome što je nakon smrti.
Živi danas i ne brini za sutra, jer sutra će imati svojih briga.

Mjesec se ukrasti ne može

Ryokan, učitelj zena, živio je najjednostavnijim životom u malenoj kolibi u podnožju planine. Jednu večer neki lopov upadne u kolibu i iznenađen otkrije da u njoj baš ničega za ukrasti nema.
Ryokan se uto vrati kući i zateče ga.
Vjerojatno si dobar komad puta prevalio da bi došao k meni - reče on lopovu - i zato ne bi valjalo da odeš praznih ruku. Budi tako ljubazan i primi na dar moju odjeću.
Lopov ostane zaprepašten. Uzme odjeću i pobjegne.
Ryokan sjedne, onako gol, te počne promatrati Mjesec.
Jadnik - pomisli - volio bih da sam mu mogao darovati ovaj prekrasni Mjesec.

Zen kao način života

Onaj kome je zen dio ili, još bolje, način vlastita života oslobođen je svakoga straha, svake sumnje, svake suvišne želje, svakog pretjeranog osjećaja. Ne uznemiruju ga ni uskogrudni stavovi, ni egoistični postupci. Ponizno i skromno služi čovječanstvu, ostvarujući kroz duboko milosrđe vlastitu prisutnost na ovome svijetu i gledajući vlastiti kraj kao laticu što otpada s cvijeta. Smirene i vedre duše, uživa život u ozračju vječna i nepomućena blaženstva.

Zen svakog trenutka


Učenici zena provode obično sa svojim učiteljima najmanje deset godina prije nego što se osmjele pomišljati na to da bi i sami mogli podučavati. Nan -ina posjeti jednom prilikom Tenno, koji je, prošavši uobičajeno pripravničko naukovanje, sam postao poučavateljem. Dan bijaše kišovit pa je Tenno obuo drvene klompe i ponio sa sobom kišobran. Nakon što ga je pozdravio, Nan - in reče:
- Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predsoblju. Volio bih znati jesi li kišobran stavio lijevo ili desno od njih.
Tenno, posve zbunjen, ne uzmogne odmah odgovoriti. Shvati tada kako svoj zen nije u stanju imati uza se u svakom trenutku. Postane Nan -ino- vim učenikom i naukovaše još šest godina kako bi usavršio "zen svakog trenutka".

Moje srce gori poput vatre


Soyen Shaku , prvi poučavatelj zena koji se bijaše otputio u Ameriku, jednom reče:
Moje srce gori poput vatre, ali oči su mi hladne poput mrtva pepela.
Zato zacrta sljedeća pravila kojih se od tada pa do kraja svojega života svakodnevno pridržavao.
Ujutro, prije nego što se odjeneš, zapali tamjan i meditiraj.
Liježi na počinak uvijek u isto vrijeme. Hrani se u pravilnim vremenskim razmacima i nikad se nemoj najesti do sitosti.
Primi gosta s onakvim držanjem kakvo bi imao da si sam. Sam, pak, zadrži isto ponašanje kao kad primaš goste.
Pazi na ono što govoriš, a sve što kažeš provedi u djelo.
Kad ti se pruži kakva prilika, ne dopusti da ti promakne, ali prije nego što bilo što učiniš, promisli dva puta.
Ne žali za prošlošću. Gledaj prema budućnosti.
Neka tvoje držanje bude neustrašivo kao u heroja, a srce nježno kao u djeteta.
Čim legneš u krevet, spavaj kao da je to tvoj posljednji san.
Čim se probudiš, ostavi smjesta krevet iza sebe kao da si bacio par starih cipela.

Poslušnost

Predavanja učitelja Bankeia ne pohađahu samo učenici zena, već i ljudi svakojaka soja, pripadnici svih društvenih staleža i poklonici raznih drugih sljedbi. On nije naizust kazivao sutre niti u beskraj otezao znanstvene rasprave. Naprotiv, njegove su riječi navirale iz dubine njegova srca i prodirale ravno do srca svakoga tko bi ga slušao.
Ta silna brojnost njegove publike razbjesni jednoga dana nekog svećenika Nichiren sljedbe, budući da su ga svi njegovi učenici bili napustili kako bi otišli slušati zen. Sebični i samoljubivi Nichiren-svećenik zaputi se ravno u hram, čvrsto odlučan upustiti se u raspravu s Bankeiem i raščisti stvar.
Hej, zen-učitelju! Čekaj trenutak. Onaj tko te poštuje poslušat će ono što kažeš, ali čovjek poput mene nema prema tebi nikakva poštovanja. Možeš li i mene privoljeti na posluh?
Dođi ovamo k meni, pa ću ti pokazati - reče Bankei.
Ohola izraza, svećenik se progura kroz svjetinu te se približi učitelju.
Bankei se nasmiješi.
Dođi ovamo, s moje lijeve strane.
Svećenik posluša.
Ne - na to će Bankei - bit će nam ljepše razgovarati ako mi budeš zdesna. Dođi tu, na ovu drugu stranu.
Prezriva držanja, svećenik prijeđe na drugu stranu.
Kao što vidiš - primijeti Bankei - ti me slušaš i vjerujem da si doista vrlo ljubazan. A sad sjedni i slušaj.

U rukama sudbine


Veliki japanski ratnik po imenu Nobunaga odluči jednom napasti neprijatelja bez obzira na to što je njegova vojska brojem bila jedva desetina protivnikove. On je znao da će pobijediti, no njegovi vojnici bijahu sumnjičavi.
Za vrijeme hodnje, zaustavi se on u jednom šintoističkom* hramu pa reče svojim ljudima: - Nakon što posjetim ovaj hram, bacit ću novčić. Ako padne glava, pobijedit ćemo; padne li pismo, izgubit ćemo. U rukama smo usuda.
Nobunaga uđe u hram i pomoli se u tišini. Zatim izađe i baci novčić. Padne glava. Njegovi vojnici postadoše toliko nestrpljivi da što prije krenu u boj da su bitku dobili bez imalo poteškoća.
Nitko ne može promijeniti sudbinu - reče Nobunagi nakon borbe jedan od njegovih pomoćnika.
Ne, doista - odgovori Nobunaga, pokazavši mu novčić koji je s obje strane imao glavu.