Mart 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
| | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | Kalendar |
|
| | Carl Sandburg | |
| | Autor | Poruka |
---|
Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:47 pm | |
| Carl Sandburg 1878-1967
Carl Sandburg ,sin je švedskih emigranata koji su otplovili iz siromaštva u Europi i doselili u Galesburg, Illinois. Njegov je otac radio na željeznici i po 10 sati dnevno, pa ipak je Carl morao napustiti školu da pomogne uzdržavati nakon ekonomskog sloma 1893. godine. Dostavljao je novine, prao podove, bio vratar u brijačkom salonu, radio na farmi mlijeka, a kad je navršio osamnaest,zahvaljujući besplatnoj propusnici za vožnjiu željeznicom,koju mu je otac,zaposlenik u željeznici isposlovao, mladi Sandburg je u potrazi za pustolovinom započeo život gotovo neprekinutog putovanja. Nakon godine lutanja u kojoj se uzdržavao povremenim nadnicama, prijavio se 1898. u vojsku početkom Španjolsko-Američkog rata. Povratkom iz rata,veteran dobio je pravo na besplatno studiranje na Galesburg Lombard College-u,počeo je pisati poeziju i pridružio se “Društvu siromašnih pisaca”, gdje mu je fondacijom profesora Wrighta tiskana prva zbirka pjesama. Nemirnog duha.dvije godine prije diplome, Sandburg se ponovno otisnuo na putovanje gradovima Srednjeg zapada pišući i prodajući fotografske instrument,a pripremao je i studiju o Walt Whitmanu. Radničko porijeklo zbližilo ga je sa tada aktivnim socijal-demokratskim pokretom u Wisconsinu i započeo je stranački rad kao organizator i pisac novinskih kolumni. Njegova potpora potpomogla je izboru prvog socijalističkog gradonačelnika, i tijekom svojih političkih istupa zaljubio se i vjenčao s Lilian Steichen .1912. godine sele se u Chicago. Obiteljske obaveze onemogućile su Carlu da nastavi s radom u stranci koji je bio zahtjevan i neisplativ — nakon nekoliko novinskih redakcija našao je stalan posao u dnevnim novinama Chicago Daily News gdje će ostati slijedećih dvanaest godina. Tokom godina u politici pisao je poeziju rijetko, uglavnom u slobodnim trenucima, kada bi ga Lilian na to poticala, a ona je i slala njegove pjesme književnim časopisima ne obazirući se na stalna odbijanja. Carl Sandburg, američki pjesnik bio je jedan od najistaknutijih nastavljača whitmanovske tradicije u američkoj poeziji 20. stoljeća. Sve Sandburgove pjesme od prve zbirke „Čikaške pjesme“ objavljene iz 1916. godine,., „Komušari“ iz 1918., „Dim i čelik“, 1920., „Dobro jutro, Ameriko“, 1928. do „Američke pjesničke torbe“ 1927., i druge njegove pjesme sadrže elemente razgovora, ali svaka za sebe ima jednu notu nedorečenosti koja očarava.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:48 pm | |
| Možete li se vratiti, poljupci, kao duhovi?
Zatražimo li od vas da zablistate kroz suze, možete li se vratiti, poljupci, kao duhovi?
I sutra kao i danas, neke će kapije da vas skriju. “Uvek nekakva vrata proždiru moju senku.”
Ljubav je časovnik, a i on dotrajava. Ljubav je violina, a drvo truli. Ljubav je dan, a noć čeka na kraju. Ljubav je leto, i jeseni se blizi. Ljubav umire uvek i povratka joj nema. A kada ode, tu se ne može ništa. A kad se ne može ništa, kažemo samo da je to kraj, da svemu ima kraja, pa i tome. Tad je sahranjujemo, neka počiva s mirom, Blaženo i krotko, kao časovnik ili violina, kao dan krajem leta, kao lepota privedena očekivanom kraju.
I nek ostane tako. Budilnik se oglasio, mi smo se odazvali. Mesec je minuo starom dolinom, stigli smo da mu prstenje prebrojimo. Ptice su zalepršale nad rekom zamočivši vrhove krila u zlato zalaska sunca.
Odazvasmo se kliktajima meseca i rečnih ptica. A sada? Sad uzimamo časovnik, i sklanjamo ga. Sad opet prebrojavamao mesečevo prstenje. I sklanjamo ga kao suvenire. Sad opet prebrojavamo rečne ptice i pustamo ih da kliznu niz okuku reke. I to je kraj, jer svemu ima kraja.
Možete li se vratiti, poljupci, kao duhovi?
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:49 pm | |
| Grimiz menja ljude
Videh li ja to raspeće u očima tvojim, klinove i rimske llegionare, i sumračnu Golgotu?
Videh li Mariju, sasvim drugačiju, gde svima stopala pere, prečista kao mlada trava kad stara trava sagori?
Videh li noćne leptire u očima tvojim, te zalutale leptirice, čije lepršanje znači da se nećemo videti nikad više?
Videh li Ničiju Zemlju u očima tvojim, i ljude čija su lica izgubljena, ljubavi izgubljene, i tebe međ dogorelim panjevima, gde plačeš?
I da li to tebe videh u smrtonosnom, crvenom džezu rata, gde se leptirice gube na izgubljenim licima, kako razgovaraš sa dogorelim panjevima što hoće od tebe da čuju pesme, što traže da im pričaš o Bogu i plesu, o bananama, o polarnoj svatlosti, o Isusu, što bi da vide kako ma kakav kolibri misli izleće iz smrtonosnog, crvenog džeza rata?
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:50 pm | |
| Veliki trenuci
Čuvaj ovaj cvijet da te podsjeća na mene. To mu je rekla. Čuvaj ga, i sjećaj me se, sjećaj. Nek bude tamo gdje nećeš moći da ga zaboraviš. Stavi me negdje blizu, gdje vrijeme više ne teče. Onda se stalno vraćaj uspomenama.
I sama noć je samo visoki, tamni cvijet. Još mu je rekla da noć duboko pamti, Pošto je svaki cvijet nekakva uspomena A noć se sklapa Kao tanani, tamni cvijet.
Hoću da me nalaziš kao što noć sve nalazi. Tako je ona sebe razmjeravala. Čuvaj me kao što noć sve čuva, Jer je u meni, duboko, noć.
Put je tamnica, kob. Put zarobljava one koji su samo od puti. A zrak priča, Zrak, vatra i pjena; Nejaki su i neuhvatljivi ti glasovi Sem kad se sjećaju Treptaja izgubljenih zvijezda, Ruku što se hvataju mjesečevog kolača
Hajde da popričamo o tome natenane, Stavimo zlataste dugmiće, Budimo ponosni što se zajedno ponosimo i zajedno ljutimo. Ne zaboravljajući da velika samoća, Sazdana od prolaznih trenutaka, Lebdi u vremenu.
Sačuvala sam sve velike trenutke. Kruže oni u meni, kruže
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:51 pm | |
| Med i so
Mađioničarski šešir, je li? Igra za fine ljude? Misliš, tu ti pomaže ako si vješt sa kartama ili sa kockicama? Misliš, pomaže i to što umiješ da sipaš pošalice, da budeš drugarčina, da ostavljaš utisak? Uopšte, kada se sreću mladić i djevojka – šta tu pomaže? Sve to pomaže. Budi opušten, ali ne pretjerano; budi uzdržan i tajanstven, ali samo donekle; a onda zaboravi sve što si ikada čuo o ljubavi, jer to je samo preplanulost od ljetnjeg sunca ili rumenilo od zimskog vjetra, a to dolazi kao promjena vremena, i ti tu ne možeš ništa, dolazi kao što ti je došlo to tvoje lice, kao što su ti došle noge, ili to kako hodaš, kako govoriš, kako držiš glavu i ruke – tu se ništa ne može učiniti – samo se moliš, i čekaš. Ima li načina da se izmjeri ljubav? Ima, ali tek mnogo kasnije, kad otkucaji tvog srca odu miljama daleko, čak u velike brojke. Da li je ključ za ljubav – strast, mudrost, ili tananost? Sve troje – uz mjesečinu, ruže, i sitne kupovine, uz ono što se daje i ono što se prašta, uz ono što se dobija i što se zaboravlja, uz uspomene i račune za sobu, uz biserje sjećanja i uz jaja sa šunkom. Može li ljubav da se zaključa i čuva sakrivena? Može, a onda skuplja prašinu i plijesan, pa se smežurava u polumraku, osim ako shvati da joj mogu pomoći sunce i kiša i oluje, ptice u svojim jednosobnim porodičnim gnijezdima šibanim surovim, mahnitim vjetrovima. Sve to pomaže, i zato ne zaključavaj svoju ljubav, ne skrivaj je. Kako se javlja prvi znak ljubavi? U drhtaju, u grašci znoja, u onom ti-i-ja, mi, nas dvoje, u paru odgovora, u ljubičastoj sumaglici na vidiku, u nizu rezervisanih plesova, u isprepletenim urezanim inicijalima, u pet svježih ljubičica izgubljenih u morskoj soli, u pticama što u velikim, jedinstvenim trenucima ulijeću u hiljade prozora i izlijeću iz njih, u srebrnom prstenu, u bronzanom odjeku, u zlatnom gongu gonnngu onngggu, u ružičastim dverima što se zatvaraju jedna po jedna pred sumračnim pjesmama duž zapada, u rakunicama i ručkama zvijezda, u prijevojima zavjesa mjesečine, u klupčanju i raspetljavanju magle. Koliko ljubav traje? Koliko i stakleni mjehuri ako se na njih pazi, ili dvije orhideje iz staklene bašte na mećavi, ili jedan čvrsti i nepokretni čelični nakovanj neumoljivo zavaren – a opet, ljubav može da traje kao šest pahuljica, šest šestougaonih pahulja, šest šestouganih ljuspi snijega što lebde, ili kao zakletve kiseonika i vodonika u čaši izvorske vode, ili kao pogled jelena ili srne, ili kao dvije želje što jašu na leđima jutarnjeg zimskog vjetra, ili kao kutak drevnog oltara što se kao svetinja čuva za prisne molitve, ili kao prah, da, kao dostojanstvena hrpa prašine kojom se poigrava nepostojani lahor. Ima tih svetohranilišta gdje se čuvaju med i so. A ima i onih koji sve to prosipaju i traće. Ima i onih koji to traže i štede. Ljubav može da bude i potraga šutnjom i smirenošću. Možeš li kupovati ljubav? Naravno. Svakog dana – novcem, odjećom, šećerlemom, obećanjima, cvijećem, krupnim riječima, smijehom, tepanjem, i lažima svakoga dana ljudi i žene kupuju ljubav i odnose je, pa se nešto dešava, o njoj se razmišlja, ali što se više u nju gleda, to je sve manje ona ljubav koja je bila kupljena: takva je ljubav samo krivotvorina pod garancijom. Možeš li prodavati ljubav? Da, možeš je prodati po svakoj cijeni, pa ćeš da porazmisliš, da opet zaviriš u cijenu, pa da zaplačeš, da zaplačeš u sebi, i da se upitaš ko je i šta je to prodavao, i zašto. Odsjaji vešernjih popjevki što lebde nad tamnim vodama, plitak morski rukavac gdje se zvijezde brčkaju u kadifenim prisjencima, veliki olujni rzaj bijelih vodenih konja – za te trenutke nema cijene. Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav? I zvana i nezvana, kao uljez i sjena, zora što zasjenjuje prag, kao traka svjetlosti u plavičastoj magli, polagano žmirkanje dviju crvenih svjetiljki u riječnoj izmaglici, ili kao gusti dim što se vije nad grbom neke planine, a onda se taj dim uvlači u nabore tvoje odjeće, pa ti se upliće i u hod, u tvoje šake, u tvoje lice i oči.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:54 pm | |
| Tumačenje ljubavi
Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto gde ljubav prestaje.
Postoji dodir dve ruke koji se opire svim rečnicima.
Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.
Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja čudesna ko velika okuka Misisipija.
Ruke, oči, tepanja - pomoću njih se ljubav bori i gradi.
Postoje cipele koje ljubav nosi i njen je dolazak tajna.
Postoji upozorenje koje ljubav šalje i cena njegova zna se mnogo docnije.
Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:
Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto gde ljubav prestaje – a ljubav ne traži ništa.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Carl Sandburg Uto Dec 07, 2010 1:57 pm | |
| Možda
Možda mi veruje, a možda ne. Možda se mogu udati za njega, možda ne. Možda bi vetar prerije, Možda bi morska bura, Možda bi neko negde mogao znati. Prisloniću mu glavu na rame, Pa kad me upita ja ću mu reći – da, Možda.
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Carl Sandburg | |
| |
| | | | Carl Sandburg | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |