April 2024 | Pon | Uto | Sre | Čet | Pet | Sub | Ned |
---|
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | | | | | Kalendar |
|
| | Pero Zubac | |
| | Autor | Poruka |
---|
Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:02 pm | |
| Pero Zubac 1945.-
Pero Zubac je rođen u Nevesinju, Hercegovina, 30. maja 1945. godine. Osnovnu školu završio u rodnom mestu, a eksperimentalnu gimnaziju u Lištici i Zrenjaninu. Studirao književnost južnoslovenskih naroda na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Član Udruženja novinara Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije.
Objavio 30 knjiga poezije, 17 knjiga pesama za decu, jednu knjigu eseja, knjigu parodija na jugoslovensko pesništvo, 12 antologija jugoslovenskog i stranog pesništva. Na strane jezike prevedeno mu je 6 knjiga (dve knjige na makedonski, dve na albanski, jedna na mađarski i jedna na italijanski jezik), a pesme su mu prevođene na dvadeset svetskih jezika. Nalazi se u 10 stranih i pedesetak antologija jugoslovenskog pesništva i pesništva za decu.
Bio je glavni urednik studentskog lista INDEX, glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu POLJA, u Novom Sadu, urednik zagrebačke revije POLET, urednik skopske MISLE, saradnik brojnih jugoslovenskih revija, časopisa i listova. Kao novinar, imao je svoje kolumne i feljtone u “Borbi” (Beograd), “Pobjedi” (Podgorica), “Svijetu” i “Nedjelji” (Sarajevo), “Oku” (Zagreb), “Dnevniku” (Novi Sad), “Poletu” (Zagreb), “Radu” (Beograd), “Glasu omladine” (Novi Sad), “Uni” (Sarajevo), “Subotičkim novinama” (Subotica)...
Objavio je (sa Goranom Babićem, Lukom Paljetkom, Vladimirom Nikolićem) dramu “Mudbol”, izvedenu 1968. godine, pozorišni komad “Vratio se Nikoletina” (sa Draganom Jerkovićem), izveden u Beogradu 2000. godine, TV dramu “Izbacivač”, koja je emitovana 1979. godine, na TV Novi Sad i TV Beograd.
Napisao je libreto za balet “Banović Strahinja” Stevana Divjakovića i libreto za operu Miroslava Štatkića “Lenka Dunđerska”.
Na stihove Pera Zubca komponovano je više kantata, solo pesama, oratorijuma, a za stihove je dobio najznačajnije nagrade na jugoslovenskim festivalima u Opatiji, Beogradu, Podgorici, Nišu, Donjem Milanovcu, Pančevu, Rožaju, Nikšiću.
Napisao je scenarija za 8 dokumentarnih filmova i celovečernji film “Centar filma” iz Beograda o Jovanu Jovanoviću Zmaju. Dobio je Zlatnu povelju međunarodnog Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma za scenario filma Karolja Viceka “Pinki”.
Realizovao je pedesetak multimedijalnih spektakala (Dani mladosti, logorske vatre, otvaranja olimpijskih takmičenja), a kao televizijski autor i urednik napisao je i realizovao preko četiri stotine scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umetničke i emisije za decu i mlade. Urednik je popularnih jugoslovenskih serijala za decu “Muzički tobogan” i “Fazoni i fore”.
Bio je urednik popularne serije klasične muzike Radio — Televizije Srbije “Harmonija sfera”, šesnaest filmova o savremenim kompozitorima klasične muzike.
Za književni rad nagrađen je značajnim jugoslovenskim nagradama kao što su: “Nagrada punoletstva” OK SSO Novi Sad, “Goranov vijenac”, “Goranova plaketa” za književnost za djecu, “Jovan Popović”, “Žarko Vasiljev”, Oktobarska nagrada Novog Sada, Povelja Novog Sada, Nagrada oslobođenja Mostara, Zlatna plaketa grada Vukovara, Velika povelja grada Kraljeva, Nagrada oslobođenja Kikinde, “Zlatna kap sunca Mostara”, “Stražilovo”, “Zmajev štap”, Nagrada Sremskih Karlovaca “Pavle Adamov”, Godišnje nagrade Radio Beograda, Nagrade “Zmajevih dečjih igara” za književnost za decu, nagrada “Stara maslina” za književnost za decu, Bar, “Gašino pero”, Lazarevac, za životno delo u književnosti za decu, “Zlatni ključić” Smederevske pesničke jeseni za književnost za decu, Zlatna čaša manifestacije “Čaša vode sa izvora”, Nagrada oslobođenja Vojvodine.
Zastupljen je u čitankama i lektiri u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Objavio je više tekstova o jugoslovenskoj periodici na teme iz sovjetske i ruske umetnosti. Pisao je o S. Jesenjinu, V. Majakovskom, B. Pasternaku, M. Cvetajevoj, O. Mandeljštamu, V. Visockom, V. Polonskoj, C. Ajtmatovu i drugima.
Poemu “Mostarske kiše” u prevodu Irine Čivilihine, objavio je moskovski časopis “Rabotnica” (februar 1988.) u tiražu od 19.750.000 primeraka. Nekoliko njegovih pesama prevedeno je na ruski jezik i objavljeno u ruskim revijama. Poema “Ruska varka” objavljena je i na italijanskom jeziku, u Bariju 2001. godine.
Prevodi Pera Zubca pesnika ruskih vojnika palih u otadžbinskoj vojni, posebno pesme Zahara Gorodijskog, objavljeni su u Jugoslaviji, a pesma “Kad mi časi smrti postanu bliski”, dugo godina je veoma popularna među mladima u Jugoslaviji.
Pero Zubac živi i stvara u Novom Sadu. Zaposlen je u Radio-Televiziji Srbije, Televiziji Novi Sad, kao odgovorni urednik Redakcije programa za decu i mlade.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:06 pm | |
| Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele. Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica, sve sam joj govorio. I plakala je na moje ruke, na moje reči, govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo, telo ti zdravo što se praviš svetica, a padale su svu noć neke modre kiše nad Mostarom. Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo. Pitala me je imam li brata, šta studiram, jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me je pitala. Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako sačuvaj Bože, da li je volim, tiho je pitala, a padale su nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al’ nije htela to da čini, nije htela il’ nije smela, vrag bi joj znao. Jesen je, ta mrtva jesen na oknima njene oči ptica, njena bedra srna, imala je mladež, mladež je imala, ne smem da kažem, imala je mladež, mali ljubičast, ili mi se čini. Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku, volim li Rilkea – sve me je pitala, a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva zvonile kapi i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu, Ej, Sulejmana othranila majka. Ona je prostrla svoje godine po parketu. Njene su usne bile pune kao zrele breskve, njene su dojke bile tople ko mali psići. Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna, Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek, De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam Joj govorio, ona je plakala, ona je plakala. Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama, svuda sam je vodio, u pećine je skrivao, na čardak je nosio, pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica, pod starim mostom Crnjanskog joj govorio, što je divan, šaputala je, što je divan. Kolena joj crtao u vlažnom pesku, smejala se tako vedro, tako nevino, ko prvi ljiljani, u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav pod teškim turbetom; na grob Šantićev cveće je odnela, malo plakala, kao i sve žene, svuda sam je vodio. Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme, u jednom listu pola stupca za Peru Zupca i ništa više, a padale su svu noć nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al’ nije htela to da čini, nije htela, il’ nije smela, vrag bi joj znao. Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove, bledunjavo sunce – izgladnelog dečaka nad Mostarom ne umem zaboraviti, ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu, njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva; onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu, Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas; ni one teške, modre kiše, o jesen besplodna, njena jesen… Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu, sve je govorila, malo tužno, malo plačljivo o Karenjini; govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti, smejao sam se – on je ubica, ti si dete; ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja “Oslobođenja”, ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne umem zaboraviti, onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom, one kiše, ljubila me je po cele noći, grlila me i ništa više, majke mi, ništa drugo nismo. Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše, jedno jedino malo pismo iz Ljubljane, otkuda tamo, ni ono lišće po trotoarima, ni one dane, ja više ne mogu, ja više ne umem izbrisati. Piše mi, pita me šta radim, kako živim, imam li devojku, da li ikad pomislim na nju, na onu jesen, na one kiše, ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom potpuno ista, da joj verujem, da se smejem davno sam, davno, prokleo Hrista a i do nje mi baš nije stalo, klela se, ne klela, mora se tako, ne vrede laži. Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu, sve sam joj govorio, vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu, čitala popodne, u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca, malo mora, prve joj noći i koža bila pomalo slana, ribe zaspale u njenoj krvi; smejali smo se dečacima što skaču s mosta za cigarete, smejali se jer nije leto, a oni skaču – baš su deca, govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća… Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge, mogao sam slobodno misliti o svemu, razbistriti Spinozu, sate i sate mogao sam komotno gledati druge, bacati oblutke dole, niz stenje, mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko, mogao sam umreti onako sam u njenom krilu, samlji od sviju, mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu, u stenu, sve sam mogao… Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre, igrali smo se buba-mara i skrivalice, Svetlana izađi, eto te pod stenom, nisam valjda ćorav, nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš, dobićeš batine; kad je ona tražila – mogao sam pobeći u samu reku – našla bi me, namiriše me, kaže, odmah, pozna me dobro. Nisam joj nikad verovao, valjda je stalno ćurila kroz prste. Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou, nosila ga u sobu, vešala o končiće, volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio, kad svenu stavljala ih je u neku kutiju. Pitao sam je šta misli o ovom svetu, veruje li u komunizam, da li bi se menjala za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao, ponekad glupo, znam ja to i te kako; pitao sam je da li bi volela malog sina, recimo plavog, skakala je od ushićenja – hoće, hoće, a onda, najednom, padala je u neke tuge ko mrtvo voće: ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona pala s Jupitera, ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on a ne neko drugi, taman posla, kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi. Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna, ti si đavo, ti si anđeo, sve sam joj govorio. Ništa mi nije verovala. Vi ste muškarci rođeni lažovi, vi ste hulje, svašta je govorila. A padale su nad Mostarom neke modre kiše… Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsije, još nedozrele.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:07 pm | |
| Moć slike
Proziran dečak leta U jutra proletnja naš dom Obilazi.
Dom je od reči satkan I laka košulja na letu Od reči je satkana.
Reči su nečujne A ja mu hod vitak čujem.
Ležim u seni zamišljenog stabla.
I vrata na kući vidim I sag zelen vidim I korak tvoj zelen vidim Iz polja, Kroz okna otvorena širom.
Dodirujem te okom Lako kao što te volim Jednostavno i ti mi Okrećeš osunčano lice.
Grozdovi ptica u zraku, U lišće svira vetar, Radujem se moći da Ovu sliku zamislim.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:08 pm | |
| Aleksa se vraća iz raja
Od zvijezda satkan, iz beskraja, Aleksa se vraća iz raja.
Ima li ikog, u čase sretne, s dobrom na licu, s dušom, da sretne?
Hoće li iko, živ, mrtav, ko zna - na Starom mostu da ga prepozna?
A voda žubori, mire jasmini, gle ono djevojče nalik Emini!
Izašle lijepe Anke i Zore, s Neretvom neriječ da prozbore.
Prolazi Aleksa sav od svjetlosti - a nikog svoga, Bože oprosti.
Samo pazimo, ko sjene crne, nas nekolko da ne posrne.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:10 pm | |
| Kalemegdansko veče
Pucala je zora kao kora Noć se s mukom predavala danu Grlio sam smrznutu Svetlanu Pokraj Save na Kalemegdanu.
A sa vrha Nebojšine kule Drozd je pesmom budio grlicu Ja nabreko k’o topovsko đule Sva mi dugmad otpala na šlicu.
A Svetlanu suncem obasjanu Od te muke spopanuli žmarci Pa mi tiho šapnula na uvo -Mače moje jedu mi se čvarci-
Kasnije nas našli milicajci Od idile osta samo slika U stanici ostaše podaci Jedne kurve i jednog pesnika.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:11 pm | |
| Kad govorim o tebi
Jedem podnevna pisma, pijem rečenice. Ljudima iz tvog sveta o tebi govorim. Reči o tebi bude pigmente, toliko sunca u njih unosim. Kada govorim o tebi onaj sam dečak na gimnazijalnoj priredbi koji deklamuje srcem koje se penje pod grlo. Gušim se od reči koje ne smem izgovoriti a želeo bih. Šta si mi i kako.
| |
| | | Breza
Seks : Datum upisa : 04.12.2010 Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...
| Naslov: Re: Pero Zubac Pon Dec 20, 2010 4:11 pm | |
| Lakunoćna
Zelenim, mladim rečima, kanim da te uspavljujem, dok se nehajno pripremaš da preskočiš potok noći s promišlju, radosnom, da jutro donosim u rukama.
Tako đe godine minuti, hitro kao dečastvo.
Moje reči gase svetiljke, utopljavaju te.
I moja ruka usnula je već sretna na tvom licu.
| |
| | | jutarnja izmaglica ADMINISTRATOR
Datum upisa : 04.12.2010
| Naslov: Re: Pero Zubac Sre Mar 09, 2011 2:59 pm | |
| Ulazis u pesmu kao u vrt
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt slazes reci,pomeras mlado drvece u nekakav red razumljiv tvom oku tako nehajno kao sto u san moj ulazis kao u svoj vrt gde te svaka travka s radoscu docekuje i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i necujan, kao da si i sama od sna satkana, iz noci u noc tako sa morem snagu premeravas,umirujes ga recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom gde je sve oblikovano tvojom rukom, koja i mojom rukom uzaludne reci ispisuje koje bi da me od tebe odbrane.
Pero Zubac | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pero Zubac | |
| |
| | | | Pero Zubac | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |