PrijemPortalFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi
Zadnje teme
» Brojimo od 1 pa dokle stignemo...
Uto Jun 12, 2012 1:52 am od Mirka

» Azbuka osobina
Uto Jun 12, 2012 1:51 am od Mirka

» KALADONT
Uto Jun 12, 2012 1:50 am od Mirka

» Okiti jelku
Pon Jun 11, 2012 10:21 am od Mirka

» ASOCIJACIJE
Pon Jun 11, 2012 10:18 am od Mirka

» Šta radite sad dok kuckate ?
Pon Jun 11, 2012 10:15 am od Mirka

» Podela odgovornosti..
Pon Jun 11, 2012 2:25 am od Mirka

» Kada se treba zaustaviti?
Pon Jun 11, 2012 2:21 am od Mirka

» DOBRODOŠLICA novim članovima
Pon Jun 11, 2012 2:16 am od Mirka

Traži
 
 

Rezultati od :
 
Rechercher Napredna potraga
RAZMENA BANERA
BannerFans.com BannerFans.com Image hosted by servimg.com BannerFans.com
Decembar 2016
PonUtoSreČetPetSubNed
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 
KalendarKalendar
free counters
Ključne reči
crnjanski ambasada pozdravi Boris izreke mudre zelje cestitke priče dizdar laku projare vremeplov Stephane Mallarme dobrodošlica miloš
Facebook - Fontana

Share | 
 

 Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Breza



Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

PočaljiNaslov: Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve   Ned Jan 09, 2011 1:53 am

Vjerujete li u samoiscjeljenje i samoozdravljenje ?
Postoje li po vama mjesta i svetišta na kojima se ozdravljenja događaju koja
službena medicina i priznaje i ne priznaje?
Pomaže li molitva ili je sve samo autosugestija,kolektivna "hipnoza"..
Nazad na vrh Ići dole
Breza



Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

PočaljiNaslov: Re: Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve   Ned Jan 09, 2011 1:59 am

Lurd - i čudesna ozdravljenja

Puno je toga napisano o "čudesnim" ozdravljenjima u Lurdu,koja se i danas prepričavaju,neki u njih slijepo vjeruju neki ih osporavaju,a medicinska dokumentacija potvrđuje da je bolest nestala.
Poznati francuski književnik Emil Zola (1840.-1902.), tvorac tzv. eksperimentalnog romana i ideolog književnog naturalizma,bio je jedan od onih koji su ta ozdravljenja osporavali i njima se izrugivali.
On je 1892. krenuo s narodnim hodočašćem u bolesničkom vlaku za Lurd, obećavši prije toga čitateljima francuskih novina da će napisati povijesno djelo i prikazati samo čistu istinu. Tako je nastao njegov roman "Lurd", s fantastično naturalističnim opisima života u bolesničkom vlaku i u Lurdu tijekom oko pet dana.

Međutim, Zola je, robujući svojim znanstvenim predrasudama, svjesno iskrivio istinu, premda je vlastitim očima vidio tri čudesna ozdravljenja. Osim toga Zola je iskrivio i prekrasan život Sv. Bernardice i vrlo vulgarno oblatio njezinu svetačku pojavu. Ipak, usprkos popularnosti, veliki se književnik zbog toga diskreditirao pred francuskom javnošću. Nije se proslavio ni u famoznoj Dreifussovoj aferi. Na kraju su ga jednoga dana našli mrtva: bio je otrovan plinom!

No, budući da Zola nije počinio samoubojstvo, dramatičan rasplet njegova života može osvijetliti opis nedovoljno poznate promjene koju je slavni pisac doživio i potvrdio vlastitim priznanjem. Zola je, naime, jednog dana bio posjetio seosku crkvu, ali ne s namjerom da se u njoj moli već da bi ismijao "glupi narod" koji je tamo išao. No, iste večeri Zola se poskliznuo i zadobio trostruki prijelom noge. Nakon dva mjeseca stanje je, unatoč liječničkoj intervenciji, ostalo nepromijenjeno čak se i pogoršalo pa su se liječnici bavili mišlju da mu nogu amputiraju.

Sljedećeg Badnjaka morao je Zola ostati u krevetu i nije se mogao sastati s prijateljima koji su ga došli posjetiti. Te iste noći usnuo je neobičan san: sanjao je da se nalazi u onoj istoj crkvi u kojoj je bio prije nego je slomio nogu. Svi prisutni radovali su se što su im noge zdrave, a on je jedini morao hodati pomoću štaka. U jednom trenutku pojavila se na bočnom zidu lijepa žena koja je u naručju nosila dijete. U početku mu se učinilo kao da se ne miče, ali vrlo brzo je vidio kako je krenula prema oltaru obrativši mu se prijekornim pogledom:
"Zar stvarno nemaš želje koju bih ti mogla ispuniti? Baci štake i kreni!"
Bolesnik je poslušao njezin poticaj upitavši bojažljivo:
"Doista, ovdje mogu dobro hodati, ali kako će biti vani?"

Pojava te žene nije mu djelovala odbojno, dapače ona mu se učinila poput majke koja zna voljeti. U snu je počeo pjevati "Dominus vobiscum", istu onu molitvu koju je one večeri čuo u crkvi.
Sljedećeg jutra njegova ga supruga zabrinuto upita što se to s njim događa jer je čula da je noćas pjevušio crkvenu pjesmu. Odgovorio joj je da ona mora još iste večeri zapaliti svijeću ispred slike Majke Božje. Tog trena Zola je osjetio u svojoj nozi trnce i kao da ga nešto vuče. Pokušao je ustati i to je učinio bez napora. Najednom nije više osjećao nikakvu bol u nozi, a oteklina se potpuno povukla.

Nakon tog događaja Zola posjećuje mjesnog župnika i pismeno ga izvješćuje o svome čudnovatom ozdravljenju. Ubrzo se ispovijeda kod kaledonskog nadbiskupa mons. Salloisa i predaje mu vlastoručno potpisan dokument sljedećeg sadržaja:

"Ja, dolje potpisani, član Velike lože i ujedno viši svećenik i najviši majstor (nositelj višeg reda časti), osnivač reda slobodnih zidara i njegovih loža u Egiptu, pojašnjavam ovim dopisom da sam bio član sekte slobodnih zidara 30 godina i 20 godina majstor tog reda i na taj način imao dovoljno vremena za temeljno sagledavanje njegovih nazora i planova... (...)
Danas se iskreno kajem zbog toga što sam 30 godina živio u zabludi ali priznajem u čemu sistem cijelog slobodnog zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude koji su me masovno slijedili.
Nakon što me je Bog prosvijetlio svjestan sam svega lošeg što sam počinio. Zbog toga se odričem slobodnog zidarstva priznajući pred Crkvom kajanje za moje stranputice. Molim Boga za oproštenje za sve loše što sam uradio za mog pripadanja redu slobodnih zidara i molim nadpastira njegovu svetost papu Lava XIII da mi oprosti, kao i sve one koje sam na neki način zaveo."
U Rimu, 18.04.1896.
Emil Zola
Nazad na vrh Ići dole
Breza



Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

PočaljiNaslov: Re: Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve   Ned Jan 09, 2011 2:19 am

Manastir Ostrog

Pravoslavni manastir Ostrog spada među najposećenije na Balkanu. U njega dolaze vernici iz svih krajeva sveta, pojedinačno i u grupama. Manastir je stecište sve tri konfesije: pravoslavne, katoličke i muslimanske, jer se veruje da su mošti Sv. Vasilija Ostroškog čudotvorne. Prema kazivanju hodočasnika, mnogima je molitva ispred njih pomogla u ozdravljenju ili ublažavanju nevolja koje im je život naneo. Nalazi se nadomak Nikšića i smešten je u okomitoj steni, sa koje se pruža pogled na ravnicu Bjelopavlića. Ovaj manastir je najpoznatije hodočasničko mesto u Crnoj Gori.

Čuda Božija -
Znaci dobročinstava vječnih

Čuda Gospoda Isusa Hrista, vjecnoga Boga Koji je postao čovjek, predstavljaju najveličanstvenija vestastvena (materijalna) dobrocinstva koja moze zamisliti rod ljudski. Koje dobrocinstvo moze biti vece od vracanja umrloga u zivot? Koje dobrocinstvo dragocjenije od iscjeljenja neizljecive bolesti, koja, pored svega zivota, zivot uzima i cini ga prije nalik na produzeno umiranje nego na zivot? Ipak, bez obzira na blagotvornost, svetost i duhovni smisao cuda Hristovih, pa, shodno tome, i cuda Njegovih Svetih, ta cuda su bila i jesu samo - darovi prolazni. U pravom smislu rijeci to su-znaci.
Čuda su bila i jesu znaci, rijecju Jevandjelja Hristovog, darovanog vjecnog spasenja. Onima koje je Bog vaskrsnuo i koji su u svoje vrijeme, ipak, umrli, bilo je, dakle, podareno samo produzenje zemaljskog zivota a nije im zivot bio vracen zanavijek. Oni, koje je Bogocovjek iscijelio, nekad kasnije su ponovo oboljeli, zdravlje im je, dakle, bilo povraceno samo privremeno a ne za svagda. Prolazna i vestastvena dobrocinstva bila su data kao znaci dobrocinstava vjecnih i duhovnih. Vidljivi darovi bili su razdavani ljudima porobljenim culnoscu, da bi povjerovali u postojanje darova nevidljivih i da bi ih primili. Znaci koji su im davani izvlacili su ih iz provalije neznanja i culnosti i privodili ih vjeri, a vjera im je davala udio u poznanju dobara vjecnih i ulivala im zelju da ih zadobiju.
Sv. Ignjatije Brjančaninov
Nazad na vrh Ići dole
Breza



Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

PočaljiNaslov: Re: Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve   Ned Jan 09, 2011 2:29 am

Svečev lijek

Bezimeni ljetopisac Gornjeg manastira Ostroškog i čuvar Svetoga Civota Svečevoga, kadar da istinu Božiju "po ukusu" duhovnome prepoznaje, u arhivsku zbirku cuda Svetoga Vasilija uvrstio je i pripovjetku Sime Matavulja "Svecev lijek", cijeneci, jamacno, da ju je pisac napisao na osnovu istinite zivotne price koju je mogao cuti licno od svjedoka ili kao mjesno predanje, koje je on samo umjetnicki obdjelao, ne dodajuci i ne oduzimajuci nista njegovim kljucnim istinama.
U nekom selu u novopazarskom Sandzaku zivio je covek po imenu Jovan Sibrak, znatan po imovini, visoko cijenjen po pameti, cestitosti i dobrocinstvima. Da ste zapitali ma koga od njegovih seljaka ima li Sibrak kakav nedostatak, svako bi vam odgovorio:

5 "Nema! Nas je Sibrak prava hriscanska dusa! Boljega covjeka nema u cijelom Sandzaku! Zbog ljudi kao sto je on i sunce sja!..." Sibrak je oduvijek bio zdrav i naocit. Imao je svega dosta: i zemlje orace i pasnjaka i stoke i sume i novaca, zastjedjenih od suviska roda rodnih godina. Rano se ozeni djevojkom u svemu prema sebi. Zadugo nijesu imali poroda, pa im se rodi musko dijete, za koje se vec od pete-seste godine moglo reci da se uvrglo na roditelje. Nadjenuse mu ime Milenko. Dijete je po licu licilo na mater, a po ostalim osobinama na oca. Rastao je kao cvijet ljudski, stasit i lijep, a uz to krotak, uljudan, milostiv.
Zaista, srecnijeg covjeka od Jovana Sibraka nije bilo na daleko. A kako je bio i vrlo pobozan i vrsio zakon Boziji sto je bolje mogao, seoski svestenik, covjek neuk i priprost, ali pun straha Bozijega, poucavase narod da se ugleda na Sibraka kojega je Bog nagradio.
Ali je sreca covjekova, cudljiva i prevrtljiva, te se i Jovanova pokazala takva - odjednom ga ostavi, a nju zamijeni njezina sestra - nesreca. Njegovog sina Milenka obuze zlo nevidljivo: na jedan mah obori ga nagla i teska bolest, i to bas onda kad stasa za zenidbu!
Spocetka su se roditelji nadali da ce on bolest savladati, ali kad se za pola godine nad bolesnikom izredjase i vracare i hodze sa zapisima, pa i uceni ljekari iz Mitrovice, onda Jovana i Staniju obuze ocajanje i pocese se miriti sa mislju da ce im smrt ugrabiti sina jedinca. A i nesrecni mladic, koji nije imao bolova, nego je cilio i venuo, poce da zeli smrt.
I tako srecni covjek komu su mnogi zavidjeli, posta tako jadan da se niko ne bi mijenjao sa njegovim udesom! Moze li za covjeka biti zla nesrecnijeg od takvoga? Da je Sibraku odjednom propalo sve imanje, da mu je naprijecac umrla njegova vjerna i dobra Stanija, da se sam poceo raspadati od kakve strasne bolesti - zacijelo bi sve to lakse podnosio nego to sto imase gledati gdje mu dijete polako umire! To je Jovan javno govorio, a ponekad bi dodao:
"Bog Sam zna radi cega je to! Moze biti da sam nesto tesko zgrijesio kad me, eto, kazni najtezom kaznom!" A svestenik govorase Jovanu: "Ko zna, brate, moze biti da te Gospod samo kusa, kao ono pravednoga Jova, pa da ce se sve dobro svrsiti!" Tako je vrijeme proticalo i tako se navrsi druga polovina godine. Milenko je jednako cilio. Jednom ce stari svestenik, koji je cesce svracao u ojadjenu kucu, reci domacinu: "De, Jovane, sine poslusaj jedan moj savjet! Idi u Crnu Goru, u manastir Ostrog, da se zavjetujes i pomolis velikom Cudotvorcu, Svetom Vasiliju! Ti znas da onamo idu i Latini i Turci i da je silnom svijetu Svetac pomogao. Posti Svecu neko vrijeme, pa idi s vjerom i smjernoscu!..."
Jovan poslusa svestenika i otide, ali ni od toga ne bi boljitka bolesniku. Tako prodje jos sest mjeseci. Jednom, predvece, bijase pretposljednje nedjelje Velikoga posta, Sibrak se uputi od kuce da obidje usjeve. Kao vazda, uputi se u strahu, jer se jednako bojao da ce zacuti kuknjavu u kuci. Vrijeme je bilo meko, nebo naoblaceno, vazduh je mirisao od proljetnjeg daha, ptice su cvrkutale, njive se zelenjele od mladih bujnih usjeva. Sibrak, i pored svoga jada, uzivase u tolikoj prirodnoj ljepoti te, onako, u mislima i u dokolici, noge ga odnesose mnogo dalje nego sto je namjeravao.
Cio onaj kraj na domaku njegove kuce ravan je kao dlan, gotovo bez ijednog drveta, jer je tu zemlja veoma rodna i svugdje obradjena. Ali, na kraju doline, gdje Sibrak stize, pocinjao je zasumljeni brijeg, i bas Sibrak stade da posmatra sunce na smiraju, kad iznenada nad njim zagrmje i prosu se plahi dazd.
Susret sa nepoznatim svestenikom On potjece da se skloni pod jednu veliku bukvu pri dnu brijega, gdje bijase njegov kraj. Kako li se zacudi kad pod drvetom zatjece nekog svestenika! 6 Pjesacki put iz obliznjeg sela isao je ivicom doline, pa se penjao preko brijega i vodio ka Mitrovici. Dakle, svestenik je bio neki namjernik, koji se tu sklonio od kise i inace da se odmori.
Sibrak nazva Boga, pa posto sjede, zapodjenu razgovor o vremenu: "Evo Bozijeg dara!""Jest", potvrdi svestenik, "proljetna je kisica - Boziji dar!" Sibraku se ucini da glas nepoznatog coveka ne izlazi iz njegova grla, nego da dopire odnekud sa strane, iz daljine. Pogleda bolje svestenika i opazi da su mu obrazi utonuli, da mu je koza na licu crna, da su mu oci bez sjaja, da mu je bradica crna, rijetka i bez sjaja - sacuvaj Boze, kao u kakva pokojnika, nakon nekoliko nedjelja, posto je sahranjen.
"Putnik li si ?", zapita Sibrak malo u strahu.
"Putnik sam", odgovori onim cudnim glasom covjek i duboko uzdahnu.
"U Mitrovicu ?", upita opet.
"U Mitrovicu", potvrdi onaj.

"Ako milujes, mozes svratiti k meni, u moju kucu na veceru i na nociste. Nije daleko odavde" "Ne mogu, brate, jer moram odmah dalje, a tebi hvala kao bratu!" Kisa naglo popusti, kao sto naglo bijase udarila. Sumracje pocinjase. Sibrak htjede postaviti putniku pitanje ko je, sta je, odakle je, kuda ide, kao sto je vec obicaj kod nasih ljudi, ali razumjede da putniku nije do razgovora, da nosi nekakvo veliko breme na srcu. Zato uz govoriti o sebi, o svom zlom udesu, isprica namjerniku kako mu se sin razbolio i kako je hodio k Cudotvorcu Vasiliju Ostroskom, ali uzalud! I zavrsi: "Bio je silan svijet, jer kao sto znas ide mu na zavjet ne samo nasa vjera, nego i Turci i Latini. Svijet se prepade da Svetac vise nece ciniti cuda..."
Nakon duzeg cutanja, namjernik ce Jovanu: "Sveci ne mogu pomoci sto nece i oni izmoliti od Svemogucega, a zasto On nece uvijek da uslisi molbe, to ne mogu ni oni znati. Njegovi su razlozi nepostizni. Nego, reci ti meni - dijelis li ti koliko mozes sirotinji ?"
"Dijelim, zaista koliko mogu", odgovori Sibrak. "Dajes li toliko da i sam osjetis ili dajes od svog suviska", pita dalje svestenik."Pravo da kazem, dajem od suviska", rece Jovan. "To je ono, vidis, sto sam slutio i sto ne valja", nastavi svestenik, kao iz jos vece daljine, "Od sjutra radi drukcije, namjenjuj, ali ne kao do sada, nego kako cu te ja savjetovati, ako ces me poslusati!"
"Hocu, zaista hocu! Slusacu te kao svog oca. Samo govori", ubrza Sibrak, ustajuci. Noge su mu klecale, a svestenik iz mraka postupno, udaljujuci se, zapoce: "Ti si imucan i ti znas sve nevolje u svom selu. Znas sta je kome od tvojih seljaka najprece. Dakle, vec sjutra izaberi onog za kog mislis da ima najvecu potrebu i tu potrebu odmah namiri. Ali, zapamti dobro, da niko ne dozna za tvoje dobro djelo. Niko. Ni tvoja zena. Radi kao sto je Hristos zapovjedio: "Da ne zna ljevica tvoja sta cini desnica tvoja!"Izazovi nasamo onoga kome si to dobro djelo namijenio, pa ga zakuni da to nikom ne kazuje, a da se moli za tvoga sina. I ta prva molitva za bolesnika, neslucena, neocekivana, do nepoznate duse, za nepoznato dobrocinstvo, pocece pomagati."
"Hocu, ucinicu tako!", rece skruseno Jovan. "Pa onda", nastavi vec nevidljivi i necujni covjek, "takva ista djela, takvim istim nacinom, nastavljaj sto cesce, da sto prije pocnes osjecate kako se tvoja imovina krnji. A Bogu se moli da ti da jako srce da ne zazalis, jer srce covjecije suvise prianja za zemaljska blaga."
"Hocu, sve cu tako uraditi!"
"Jos nesto. Tvoj mladic lezi u kuci ?"
"U kuci!"

7 "Od sjutra iznesi ga napolje. Danju i nocu neka lezi napolju. Cuvajte ga od vlage, pripeke, vjetra, ali neka ga napolju. Ne nudite ga zestokim picem, nego ga napajajte mlijekom i nudite ga medom. Rekao sam sve. Dogodine, kad se navrsi godina od danasnjeg dana, pohodicu te i nadam se, zateci cu te vesela, ako poslusas moje savjete. Zbogom!"
I cudni putnik - isceznu. "Pristupi sinko!..." Kad se Sibrak vratio kuci, nije ni sam znao. Bio je kao u nekom bunilu, ali, zacudo, cim predje prag svoje kuce, obuze ga neka neiskazana radost, te njegovi vidjese covjeka koji kao da je otkrio neku veliku tajnu, koja ga cini srecnim a o kojoj ne govori.
Sjutradan, zorom, ustade Sibrak, uze povecu sumu novca i otide nekom Milosu Gavricu, kome bijase uginuo vo. Izazva ga nasamo i od prve mu rece: "Evo ti da kupis vola, ali te preklinjem svijem sto ti je najsvetije da o tome nikom ne govoris. Ne bilo ti blagosloveno, ako me odas. Jer, znaj da je ovo namjena. Moli se Bogu za mog Milenka!"
Pa se Sibrak vrati kuci i odmah udesi da se krevet i na njemu bolesnik iznesu u dvoriste, pod veliku lipu, da pored njega uvijek bude jakosnjeg mlijeka. Tu ostade cijeli dan, zabavljajuci bolesnika lijepim pricama, salama i poboznim mislima.
To isto ucini i drugog dana: otide nekoj udovici i dade joj znatnu pomoc, moleci je da to ne razglasi. I tako nastavi Jovan Sibrak. I svakoga dana cinjase mu se da se njegov mili bolesnik pomalo snazi. Ali, istom, kad dobro osjeti da vec ne daje od svoga suviska, kad vidje da lice njegove Stanije posta sve briznije i da ona odgadja neka pitanja koja je muce, istom se onda uvjeri da je njegovu jedincu znatno bolje.
Nakon tri mjeseca Milenko se tako oporavio, da je mogao sjedjeti i pomalo hodati, a nakon jos toliko vremena, ustade i poce raditi, te se otac i mati ozbiljno dogovarahu da ga ozene.
Navrsi se godina. Jovan Sibrak cuvao je tajnu. Domisljao se da li je onaj neobicni svestenik Boziji covjek koji je u zivotu ili to bijase Boziji covjek, koji je narocito dosao sa onoga svijeta, da mu pomogne.
Kad dodje red na onaj zeljno ocekivani i dobro zapamceni dan, Sibrak naredi gozbu. Rece svojima da ce uvece stici njegov mili prijatelj koga oni ne znaju. Ali, ne dodje niko. Te noci Sibrak usni istog svestenika, na istom mjestu, ali svestenik bijase u zlatotkanim odezdama, a suma je blistala u cudesnoj, neobicnoj svjetlosti.
Utvara rece Sibraku blago:
"Pristupi, sinko! Ja sam Sveti Vasilije Ostroski!"
I isceznu, kao i prvoga puta.

Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve   Danas u 7:21 am

Nazad na vrh Ići dole
 
Svetišta,čudesna ozdravljenja i moć molitve
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: SVET U NAMA :: RELIGIJA-
Skoči na: