Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PrijemPortalTražiLatest imagesRegistruj sePristupi
Zadnje teme
» Brojimo od 1 pa dokle stignemo...
Skender Kulenović EmptyUto Jun 12, 2012 1:52 am od Mirka

» Azbuka osobina
Skender Kulenović EmptyUto Jun 12, 2012 1:51 am od Mirka

» KALADONT
Skender Kulenović EmptyUto Jun 12, 2012 1:50 am od Mirka

» Okiti jelku
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 10:21 am od Mirka

» ASOCIJACIJE
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 10:18 am od Mirka

» Šta radite sad dok kuckate ?
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 10:15 am od Mirka

» Podela odgovornosti..
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 2:25 am od Mirka

» Kada se treba zaustaviti?
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 2:21 am od Mirka

» DOBRODOŠLICA novim članovima
Skender Kulenović EmptyPon Jun 11, 2012 2:16 am od Mirka

Traži
 
 

Rezultati od :
 
Rechercher Napredna potraga
Galerija
Skender Kulenović Empty
RAZMENA BANERA
BannerFans.com BannerFans.com Image hosted by servimg.com BannerFans.com
Mart 2024
PonUtoSreČetPetSubNed
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
KalendarKalendar
free counters
Ključne reči
Facebook - Fontana

 

 Skender Kulenović

Ići dole 
AutorPoruka
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:15 am

Skender Kulenović
1910.-1978.


Skender Kulenović, rođen 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, umro je 1978. godine. Kulenović je u rodnom Petrovcu završio osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice, prelazi u majčino rodno mjesto Travnik. Tu je kao spoljni učenik završio Jezuitsku gimnaziju, a već u trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom, zbirkom soneta “Ocvale primule”. Zatim je studirao pravo na Zagrebačkom univerzitetu. Kulenović je sarađivao s brojnim listovima i časopisima, a 1937. sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis “Putokaz”. Godine 1941. stupa u prvi partizanski odred Bosanske Krajine. Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove (“Bosanski udarnik”, “Glas” i “Oslobođenje”). Odmah poslije rata je direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređuje “Pregled”, “Književne novine” i “Novu misao”. Jedno vrijeme je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru te urednik u beogradskoj “Prosveti”. Zbog svog velikog književnog doprinosa izabran je 16. decembra 1965. godine za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 21. marta 1974. za njenog redovnog člana. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu. Kulenović je ostao poznat kao veliki stvaralac, koji je pisao pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče i romane. Najvažnija njegova djela su: “Stojanka majka Knežopoljka” (1945.), “Djelidba” (1947.), “Ševa” (1952.), “Soneti” (1968.), “Divanhana” (1972.), “Gromovo đule” (1975.) i druge.Glasoviti Kulenovićev jezik su kao prvorazrednu vrijednost prepoznali mnogi. U Kulenoviću se prepoznaje teški istočnjački prigušeni senzualizam, kao i osjećanje da jedino što poput stećka može nadživjeti sve iluzije jeste teška riječ maternjeg jezika.
Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:25 am

Na pravi put sam ti, majko izaš'o


Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u četiri duvara.
Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i svemilosnim.
Derviš s tespihom u tekiji.

U mejtefu,
u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj,
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu meleća,
na uhu crni šapat šejtana,
u srcu prelest saraja džennetskih
i stravu vatara džehennemskih,
pred očima čengel strašnog Azraila
što dušu vadi iz žila roba Božijeg.

Djevojkom,
s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom
i preko sokaka, zavrnutih dimija,
rumenim je listovima trepetala
kaldrmom grbavom pod kućom
mokrim je nanulama klepetala
od muških je očiju bježala:
čista da dođe onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan.

Na dan
petput je od svog Allaha iskala
taj da joj bude
mlad i pitom
k'o softa
i k’o kadija
pametan.

Uz sokak ga je kroz mušebak snivala.
Srmom i jagom u čevrme slivala.
Svilom iz grla, podnoć ga zazivala:
"Koliko je duga zima bila...."

Na pjesmu: mjesečinu,
na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene,
Allah joj njezin,
na dlanu svoje milosti,
spusti sa njezine zvijezde sudbine
duvak paučinast, ucvao zlatima
bogatu udaju:
Te ićindije,
Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese:
fijaker stade pred avlijskim vratima,
siđoše jenđije.
Grlo i koljena britka strijepnja presječe.
Srce glomnu.
Glava prekrvi.
"Tako ti velikog straha i milosti,
on da mi bude dobar i ugasan
i ne odmiči me u daleku tuđinu,
i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!"

Premrlo krto joj tijelo
U feredžu,
u kabur tijesan, slijep, zagušljiv
staviše.
K’o ranjeniku,
Glavu joj bijelim tulbentom
Zaviše.
K’o s ovim svijetom,
s rodnom se kućom i Šumećem,
u Šumeću suza, majci na prsima,
rastajala.
K’o mejita,
obeznanjenu je u fijaker unesoše,
i dva je ata,
k’o na onaj svijet,
zanesenu ponesoše
i k’o kadifu bijelu i kap rose sabahske
mom je ocu
donesoše.

Usnom i čelom,
tri nove ruke poljubi:
svekru, svekrvi, njemu.
I kako tada sakri pred njim oči,
nikad mu više u njih ne pogleda.

Nit joj bje softa, niti kadija !

Pred svitanja,
prigušljiv dah i lampu,
uz mrtvi sokak
batrgav mu je korak osluškivala.
Pjanom,
kundure mu obljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.

Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjelinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud dočekivala:
Sljepočnice nikad joj ne dodirnu
dlanovima dragosti,
već je istrga klještima požude.

Poslije svakog poroda,
šamijom se mrkom podnimljivala.
Zelene nokte
u tjeme joj je svekrva zarivala:
Bez njenog pitanja
ne dahnu.
U četiri tupa duvara klonulo je othukivala
"Golemo nešto, golemo sam ti skrivila"- Allaha je
zazivala - svakog klanjanja.

Na tespih žuti suze ćehlibara,
na žute usne: zapis koji šapće,
na dlanove: žuta, Allahu otvorena sureta,
Allah joj njezin,
prstom svoje milošte,
otrese sa njene zvijezde sudbine
rosu vedre rumeni
nur u pomrčinama:

Te noći,
ja joj se rodih: sin ko san!
Izažeh joj se iz krvi:
Bijeh joj razgaljenje u grčinama
Odlomih joj se od srca:
Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.
Bjeh joj sunce u cetiri duvara.
Hasis tupim mozdinama.

Ko pjenom smijeha,
sapunicom je omivala butice mi rumene,
ko u dusu,
u pamucne me uvijala pelene.
Dojkom ko hurmom
na usta mi je u besici slazila.
Ko u svoj uvir,
na dojku je uvirala u mene.

Nad dahom mi je strepila ko jasika.
Da joj ostasam - Allaha svog je molila -
ko jablan uz vodu,
i da joj ubijelim,urumenim
ko djevojka pod samijom,
i da joj upitomim
ko softa pod ahmedijom
da joj ne budem kockar ni pijanica,
nego sve skole da joj izucim,
i da joj budem
ucevan
i ljudevan
i kucevan,
i da se procujem u sedam gradova
pa da me onda na glasu kucom ozeni,
pticom iz kafeza,
koja ne zna na cem zito,
na cem vino raste,
o kojoj se prvi momci izlaguju
petu da su joj i pletenicu vidjeli,
o kojoj krmeljive ebejke sapucu
ko o sehari mirisnoj zakljucanoj.
Kucom i dusom
mir i bogatstva da joj rasprostrem,
kucu i dusu
bajramskim slastima da joj zalijem,
pa kad joj se vratim iz carsije,
podvoljak da mi udobrovolji
sofrom raspjevanom,
nevjestom sjetovanom,
a kad joj od srece i godina
ohlade kapci ocinji,
ja,vid joj ocinji,
na svojim da je rukama,
sretnu i mrtvu,
u kabur meki polozim
ko u dusek dzennetski,
zemlji i Allahu njezinom
da je predadnem pravednu...
A trut begovski i rakija,
u ocu muska pomama
- kucni hajduci vukodlaci -
kucu i dusu joj ko vode rastakahu,
dok jedne noci dodje poplava,
odnese zemlje i kmetove,
a zadnji dukat,sto joj ostade,
zadnje zrno bisera,
zadnji cilim
pojede
rz begovski bezruki i glad bezoka:
Rodnu kucu prodasmo
i gola cerga postasmo,
plasljiva,kirajdzijska...
Od tespiha su joj jagode drvenile.
Od aminanja joj usnice mavenile.
Ko trulez slezenu
memla joj je progrizala zelena
dva zuta obraza u cetiri siva duvara.
Pijavica gladi
tjemena nam je nesvjesticom sisala.
A ona,
ko zemlja pregladnjela,
u zile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:
Od starog zara haljine mi skrojila
da joj u skoli ne krijem golih laktova,
a kad joj se vracah s knjigama,
s gladju u mozgu,
sa zimom pod noktima,
dva mi je promrzla krompira gulila
i nekakvu mi pticu bajala
koja je pjevala kad joj je bilo najgore:
Samo da jednom kucu i srce joj napunim
i na put pravi da joj izadjem...
Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:27 am

Čuda

Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita.
Tu gladju se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen.
S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s cesljem rakita.
Nebo - ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen.

Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso cara
domisli odmah i prazi iz sebe oblicje krasa.
Zrno do zrna se stiscem u punom srcu svog nara.
Sam, bor iz petnih mi zila u bezdan suncani stasa.

I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode.
Sva nevidjela se bistre kroz bistre mi oci rode.
U mracnoj duplji mi duba zlate se zujna mi saca.

Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene.
S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrascu mijene,
u praroditeljku cuda, u prakap bremenu vraca.
Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:28 am


Šetnja

Sadimo gluh bat nogu, gleda nas cutnja asfaltna.
Potiljci, brda pamcenja, pognuti nam u tugu.
Slijepac sa slijepcem idemo svak u svom vidokrugu.
Ruka se klati kraj ruke - jos samo da stanu i klatna.

Sve sada stoji dotkano u mrtvom uzlu usta.
Iz bora nam se gledaju zmije nemilosrdja.
Kubeta ociju izjele nebeska cad i rdja.
U grlu nam stoji jos kost strasnoga neizusta.

Vjetar pod nogom prevrne zuti list sanovnika:
i, ja sam sunca nozdrva - ti krin mi pun ko nikad.
Ja sijam ti, svod od duga - ti zlatno kube si oka.

Ti s bulkom svijece cekas me, ja hrlim, konjik mraka.
Sve nam je opet vinograd, uzlet nam loza svaka.
Punim te, grozd svoj bezdani, suncem iz zila coka.


Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:30 am

Pratnja

Ona! Da malo te otpratim ( i pitam se: čemu?)
Drvored osniježen. Ugledamo davni cvijet bagrema.
Na besmislu jezika držimo istu temu.
Gazimo asfaltom-oblakom – ni njega ko da nema.

Svrdlamo u sebi kamen, sve tvrdji: krivnjom čijom?
Prebacujemo ga ćutke sa grudi na grudi.
Izmislimo sudbinu i nazovemo je zmijom.
Za razlaz su nam krivi i ovi u šetnji ljudi.

Ne ide nam se kući, sporiji smo od puža,
da bi nam ulica rastanka bila što dalja, što duža.
Pred izlog stanemo. Mrtvom, zabliješti nam svilom.

Uhodom oka provjerimo snijeg pudera i sjedina.
Najzad smo evo jedno, jedini i jedina !
Krenemo. Nema nas, i ko da nas nije ni bilo.
Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:34 am


Rusa pjesma

Sklupcila si se u meni u tmulo nemusyo jao.
Ne znas da li da sidjes medju skoljke mi, ponor duboko,
il da iscvates u nebo - da budes zvjezdani bokor.
Crnis se, pjesmo, u meni ko mjesec neizgrijao.

Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica -
ni cuk ti ne vidje izron ni alga sto te leluja.
Sumo sa stablima jeke, sa liscem od slavuja,
crnico azurna, sva u groznici zvjezdanih klica,

ne izlazi, jezerko, u rijec - u mjeseceve cini,
sumo od biglisa, zamri, u harfi-paucini,
ne propupajte, sunca, iz zora zvjezdanih mlijeci:

Sutra, kad zadani opet, bices mi, pjesmo, ko pljeva.
U jalovu buljices plavet, u rosi mrtva seva,
i ja, strasilo isto, u istu strnjiku rijeci.
Nazad na vrh Ići dole
Breza

Breza


Seks : Ženski
Datum upisa : 04.12.2010
Raspoloženje : Čaša je uvijek do pola puna ...

Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović EmptyUto Dec 21, 2010 5:36 am

Pisma

Kućno poštansko sanduče, i ista te ista dilema.
Izvadim ključ, pa kažem: Bolje, ne otvori!
Na sva ta draga pisma što ih unutra nema
budi sanduk ćutnje i ništa ne odgovori.

Kažem, pa otvorim, i opet u me zrene,
ljuta što je budim, crna mačka praznina.
I u jednom kutu, od prijatelja il žene,
pisma što neće stići čita paučina.

Ruka tad zatvori sanduk – to škrine ključ bez ruke.
Oči još okrznu ime – to gledaju oči bez zjena.
Trenuci otrežnjenja kad saznam da nema me više,

i da se to svakog jutra napravim od žbuke.
Ničega više nisam ni oblik ni sjena.
I kao samoj sebi samo praznina mi piše.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Skender Kulenović Empty
PočaljiNaslov: Re: Skender Kulenović   Skender Kulenović Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Skender Kulenović
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: KULTURA I UMETNOST :: KNJIŽEVNOST :: DOMAĆI PISCI-
Skoči na: